Ivana u Kolumbiji

January - May 2024
An open-ended adventure by Ivana Read more
Currently traveling
  • 53footprints
  • 2countries
  • 140days
  • 711photos
  • 51videos
  • 11.9kkilometers
  • 10.5kkilometers
  • 794kilometers
  • 10kilometers
  • Day 9

    Hola Medellín

    January 11 in Colombia ⋅ ⛅ 27 °C

    Nakon malo više od sat vremena smo sretno stigli u Medellín. Taksijem idem do smještaja koji je blizu centra. Iako je ček-in tek u 3 po podne, moja soba je već ranije bila spremna pa sam već mogla liftom gore u peti kat, soba 509. Hotel je lijepo uređen i odmah sam se u sobi dobro osjećala. Čak imam slavinu u zidu iz koje dolazi filtrirana, pitka voda.
    Ostavila sam stvari, istuširala sam se i otišla sam se prošetati i nekaj pojesti za večeru. Taksista mi je rekal da je jedan park blizu mog smještaja pa sam i tam otišla. Za mene to nije baš bil park, ali ok. Naokolo ima puno restorana i kafića i svugdje se čuje muzika.
    Jer me je uho opet počelo boljeti, otišla sam u apoteku di sam odmah dobila antibiotik bez da sam bila kod doktora.
    Za večeru sam jela "Arepas" - izgleda ko punjena palačinka koja je samo u sredini sklopljena. Moja je bila punjena sa kojekakvim mesom. Porcija je bila dosta velika i jer je bilo dosta masno, niti nisam sve mogla pojesti. Popila sam sodu sa marakujom i opet otišla doma.
    Read more

  • Day 10

    Comuna 13

    January 12 in Colombia ⋅ ☁️ 18 °C

    Danas sam se tek oko 9 probudila i skoro sam ostala do podne u sobi. Probala sam spojiti kameru sa mobitelom da mogu neke slike prebaciti i nakon nekoliko pokušaja je uspjelo kad sam sa mamom telefonirala. Danas idem u kvart Medellina koji se zove komuna 13. Tam su prije 20 godina bili karteli droge ali država je 16.10.2002. "očistila" taj kvart operacijom "Orion". Policajci su stajali na ulazu i upucali su svakoga koji je htjel izaći od tam. Tak su ubili oko 400 osoba, među njih i puno djece.
    Prvi kokain je došal iz Bolivije. Kad su Kolumbijanci saznali da se s tim može puno novca zaraditi, su prestali otimati ljude i tak zarađivati svoj novac nego su se koncentrirali na novi "biznis". Iz Kolumbije se može lako na istok i zapad eksportirati i Kolumbija je jedina zemlja u južnoj Americi koja ima dostup na dva oceana.
    Bila sam na turi sa jednim vodičem i bilo nas je 10 osoba. Barbara iz Beča, Ali i Lane (Amerikanci koji dvije godine žive u Turskoj), Troy is Amerike, jedan dečko iz Kanade, Ariel i njezin muž iz Kanade i jedan par iz Belgije. Počeli smo kod Metro stanice u mom kvartu i tak došli do stanice di smo se sa žičarom popeli do prve stanice. Da, ovdje žičare imaju stanice i može se i prije zadnje stanice izači. :-) Poslje smo se opet spustili i otišli smo sa busom do drugog mjesta di počinje eskalator. Da - eskalator vani u nekom kvartu, ne na kolodvoru, ne u šoping centru, nego vani. Prošetali smo se kvartom, polizali sladoled i uživali smo u pogledu na brežuljkast Medellín. Stepenicama smo se vratili dolje, autobusom do metro stanice i sa metrom opet nazad di smo počeli.
    Razmijenila sam broj sa Barbarom i vodičem Brayanom. Barbara se prekosutra opet vrača a Brayan je rekal da mu se smijemo javiti ak imamo bilo kakvih pitanja.
    Na putu doma sam si još kupila Vitamin D (K2D3 nisu imali) i otišla sam pješice doma.
    Več malo osjetim "mišiče"...bumo vidli kaj bum sutra radila. :-)

    💡Medellín je jedini grad u Kolumbiji koji ima Metro, i ljudi su jako ponosni na to tak da se ne smije ni jesti ni piti u Metru. Glavni grad, Bogotá, ima samo buseve i to zato, jer je ministar odlučil da su busevi puno bolji. Na kraju uvoda autobusnih linija (koje nisu da valja), otkrilo se da je taj ministar bil dionik firme u Meksiku koja je proizvodila te autobuse i sad je u zatvoru.
    💡 Žičara i električne stepenice u komuni 13 su napravljene kao znak države građanima koji su nekoga izgubili u operaciji Orion. Država je znala da je puno nevinih ljudi bilo ubijeno i tak su se sa narodom htjeli "pomiriti". Tih 400 ubijenih ljudi su odnesli na drugi dio grada i "pokopali" sa jako puno materijala. Ak bi se sve to diglo, to bi bilo dosta da se izgradi zgrada sa 20 kata.
    💡Žičara je skroz normalni transport za građane koji idu na posal ili s posla doma. Prije su morali sve stepenicama pješice doma iči. Tak da su stariji ljudi bili cijelo vrijeme u kuči.
    💡Skoro ni jedna kuča u tom kvartu nema dovršenu fasadu, i valjda ju nikad ne budu dovršili jer bi drugačije spali u drugu poreznu klasu i morali bi više plačati (za porez, vodu i struju). Jer je ovdje praktički cijelu godinu ljeto/prolječe, ne moraju se pobrinuti za dobru izolaciju.
    Read more

  • Day 12

    Plaza Botero

    January 14 in Colombia ⋅ 🌙 19 °C

    Za doručak sam popila kavu i sok od "žutog voča" kak ovdje vele za ananas, mango i naranču. U podne sam išla na misu u crkvi blizu mog smještaja. Crkva je bila puna i ljudi su čak i vani stajali. Otišla sam doma da se na brzinu presvučem jer je sunce izašlo i bilo je jako toplo. Poslje toga sam otišla na plac "Plaza Botero". Botero je bil jedan umjetnik iz Medellina i na tom placu su postavljene njegove broncane statue. Ljudi vjeruju da ak se dodirne statua na jednom specifičnom mjestu, da im to donosi sreću. Plavo siva zgrada u pozadini je muzej koji je danas bil zatvoren. Metrom sam se opet vratila u svoj kvart i za večeru sam pojela tacos-e (jedan sa piletinom, govedinom i škampima). Pješice sam se vratila doma i u krevet.Read more

  • Day 14

    Guatapé - La Piedra de Guatapé

    January 16 in Colombia ⋅ ⛅ 14 °C

    U 6:45 u jutro ulazim sa od prilike 15 drugih u bus i krečemo za Guatapé, jedno mjesto od prilike 2 sata od Medellina. Ginna, naš vodić, nas je pozdravila i informirala o programu. Poslje sat vremena vožnje smo došli do malog restorana di smo doručkovali i popili kavu. Poslje doručka smo dalje išli do stijene "Piedra de Guatapé". Penjemo se 725 stepenica dok konačno ne stignemo skroz gore i možemo uživati u pogledu nad rezervoar.
    U 1970. godinama je bila jedna energetička kriza u Kolumbiji. Tad se je odlučilo, da bi bilo naj bolje, da se napravi rezervoar da bi se tak moglo producirati struju. Jer je u blizini tog mjesta rijeka "Rio Negro", država je odlučila da se selo uništi i napravi rezervoar. Mnogo ljudi se odlučilo prodati državi kuću i zemlju i tak su se odselili, ali nisu svi htjeli napustiti selo. Pogotovo samohrane majke su protestirale i nisu htjele prodati svoju zemlju. Zato je država odlučila sagraditi repliku ovog malog grada par stotinu metara niže. Tak su se skoro svi odselili i rezervoar se napravil.
    Danas je taj rezervoar zbog stijene koja je u sredini mijesta turistička atrakcija. Stijena, monolot od granita, je nastala zbog pokreta tektonskih plata. Jer su se ljudi u tom mjestu bavili poljuprivredom, niko tu stijenu nije voljel. Niš se po njoj nije moglo posaditi i svim ljudima je stijena smetala. Skoro svima. Jedan čovjek, Luis Villegas, je bil fasciniran od te stijene i u sedmom mjesecu 1954. godine se sa svoja dva prijatelja popel na monolit. Trebalo im je pet dana. Kad je bil gore i vidjel je taj pogled na grad, odlučil se je graditi stepenice do gore da i drugi mogu uživati u tom pogledu. Jedna žena, koju sam upoznala u mjestu mi je pričala, kak se ona ko mala curica penjala gore po drvenim stepenicama koje su nekak bile svezane na kamen.
    Luis Villegas je tad kupil stijenu za 3 krave a danas su njegovi potomci vlasnici stijene. Oni su jedna od naj bogatijih obitelji u Kolumbiji jer je stijena postala turistička atrakcija. Ko bi rekal da je kamen tak dobra investicija.
    Popeli smo se 725 stepenica do gore i uživali u pogledu. Poslje toga smo otišli u mijesto Guatapé, koje je poznato po šarenim "Zocalos"-ima (zokalo). To je donji dio fasade koji je betoniran da zgrada bude zaštičena od kiše. Jedan umjetnik je prvi na svojoj kući napravil zocalo sa motivom janja jer je simbol krščanstva i katolika u toj regiji. Poslje su i drugi stanovnici počeli to raditi i svaka obitelj ima svoj simbol. Niko ne "kopira" tuđu sliku - osim janje. Jer je to tak važan simbol, puno kuća ima janje na fasadi a ne mora značiti da su rod.
    Ručali smo tradicijonalni obrok "Típico Antiqueño" (tipiko antikenjo"). Riža, grah, meso, jaje, salata, pečena banana i arepa. Taj obrok je sličan ko "Bandeja paisa" (bandeha paisa), ali fale kobasice, svinjetina i avokado. Bandeja paisa je nekaj kaj se jede kad je neki specijalan dan ili gosti dolaze u posjetu. Típico Antiqueño je nekaj kaj Kolumbijanci jedu 3-4 u tjednu.
    Poslje ručka smo išli napraviti turu sa brodom po rezervoaru di smo vidjeli jednu od vila koje je Pablo Escobar imal. Danas je skroz uništena jer je bila napadnuta od protivnika koje je Pablo imal.
    Vratili smo se busom do Medellina oko 6 na večer i otišla sam doma da se iztuširam.
    Na ekskurziji sam upoznala Dylan-a is Kalifornike i Ben-a is Austrije. Na večer smo skupa otišli na piće.

    💡 Prije nego kaj se sagradil rezervoar, Gospa se ukazala jednom svečeniku i rekla mu je da grad bude progutan od velikog plavog zmaja. Svečenik je to ljudima govoril ali niko mu nije vjeroval. Svi su misli da je lud.
    30 godina poslje njegove smrti, napravil se rezervoar i kad se danas pogleda rezervoar od ozgora, stvarno izgleda ko zmaj.
    Read more

  • Day 15

    Krovne terase

    January 17 in Colombia ⋅ ⛅ 22 °C

    Za doručak sam pojela sendvić sa jajom i avokadom i popila sam kavu i sok od mrkve, đumbira i naranče. Planirala sam svoje putovanje i rešerširala di bi mogla otići. Poslje toga sam otišla na krov i uživala u vodi. Na večer sam se istuširala i otišla sam na večeru u "speakeasy" restoran. Speakeasy lokali su skriveni restorani, kafići ili klubovi. Kad sam ušla u lokal, sam morala proći kroz jednu zapuštenu kuhinju u kojoj niko nije radil. Na kraju prostorije su bila jedna vrata koja su malo izgledala ko vrata jedne škrinje. Izbacivač restorana mi je otvoril ta vrata i prošla sam hodnik do lifta s kojim sam otišla u 5. kat. Tak sam došla na krovnu terasu restorana i pojela sam večeru. :-)
    Vratila sam se doma i odmah u krevet.
    Read more

  • Day 16

    Zadnji dan u Medellínu

    January 18 in Colombia ⋅ ⛅ 29 °C

    Danas nisam niš puno radila. U jutro sam otišla na cijepljenje protiv žutu groznicu koja se prenosi preko komaraca i može jako oštetiti jetra. Dugo sam si mislila ak da idem ili ne jer samo u 15% virus ima takve posljedice, ali ovak se ipak osjećam sigurnije. Čekala sam od prilike pola sata u redu samo da mi poslje žena na šalteru veli da nisam tu trebala čekati nego kod jedne druge čekaonice.
    Umjesto da se izvuče broj za čekanje na automatu, dobije se jednu karticu na kojoj su sami napisali broj - za to sam naravno isto čekala kod iste žene koja me poslje poslala na drugo mjesto.
    Čekam u pravoj čekaoni i dođe jedan čovjek koji pita ak su doktori uopče tu, jer su vrata zatvorena a on je jučer bil ovdje i vrata su bila otvorena. Ide on pitati di su, vrati se i veli da su na doručku. Došli su za ot prilike 5-10' i bili su skroz iznenađeni da nas je četvero koji na njih čekamo. Ja sam bila treča i došla sam brzo na red. Malo smo popričali pa sam se morala sjesti na jednu malo višlju ležaljku i za minutu sam bila gotova. Vratila sam se nazad u hotel za doručak i poslje sam rezervirala smještaj u Salentu jer sutra na večer letim dalje.
    Kupila sam si u apoteci još jedan sprej protiv komarca i drugih buba i gel koji mogu staviti na ubod i opekline od sunca za svaki slučaj. Prošetala sam se do parka ballerina i popila sok od mandarine na jednom drugom placu. Vratila sam se doma, istuširala se i oprala robu da mi bude sve čisto kad krenem dalje jer ne znam ak u ovom drugom selu budem imala dostupnu veš mašinu ili praonicu.
    Jer nije bilo niš puno zanimljivoga, budem podjelila još neke slike koje sam napravila ovih dana. Malo su na koso jer sam često u prolazu probala uloviti koju fotografiju.

    PS zaboravila sam napisati kaj mi se desilo na ekskurziji kad sam bila na vrhu od Piedre de Guatapé-a.
    Dylan i ja smo stajali na terasi i pričali o tome kak su ovdje trebali napraviti gondolu ili barem tobogan da se tak može vratiti dolje, kad me u tom trenutku žena koja je pokraj mene stajala dodirne i veli "Niña" (djevojko) i upire prstom u kameru koju je njezin muž držal u ruci. Ja sam misla da hoće da ih ja slikam ili da se maknem s'puta ali ne - htjela je sliku samnom.😂
    I njezin muž je htjel jednu fotografiju pa nas je Dylan sve skupa slikal.
    Iako u Medellínu ima puno stranca, ostajem egzotična...i ko zna od kud su oni došli do Guatapé-a.
    Read more

  • Day 17

    Adiós Medellín - Hola Salento

    January 19 in Colombia ⋅ ☁️ 17 °C

    Danas odlazim iz Medellína i putujem dalje za Salento. Doručkovala sam, predala sobu u 12sati i onda sam provela malo vremena na terasi od hotela. Poslje ručka sam se otišla presvuči pa sam sa taksijem otišla do aerodroma. Imala sam tak puno vremena, da sam od prilike 1.5h čekala na ukrcavanje.
    Krenuli smo oko 10 do 7 i stigli smo oko 15 do 8 na večer u gradu Pereira. Namjerno sam izabrala sjedalo kod izlaza u nuždi jer je ovdje prolaz širi i tak imam više mjesta za noge.
    Jer je zadnji bus za Salento krenul u 19:30, uzela sam taksi. Trebalo nam je malo više od sat vremena dok smo stigli.
    Smještaj mi je odmah na glavnom trgu sela. Otišla sam si na brzinu kupiti vode i onda sam se već spremila za u krevet.
    Već sam znatiželjna kaj me ovdje sve čeka. :-)
    Read more

  • Day 18

    Mirador - Salento

    January 20 in Colombia ⋅ ☁️ 17 °C

    Poslje doručka u podne sam se prošetala Salentom i došla do vidikovca. Poslje nekolika strmih stepenica sam se popela na vrh i uživala u pogledu. Na vidikovcu su prodavali sok od šećerne trske.
    Malo ispod vidikovca je bil jedan kafić di sam sjela i popila sok od lula (ovaj put bez šečera, nego samo sa vodom).
    Ostala sam tu od prilike tri sata i popričala sa dečkom koji tam radi. Pričal mi je kak je Pablo Escobar imal utjecaj na španjolski jezik u Kolumbiji. On i njegovi članovi su imali neke "tajne" riječi koje su se poslje njegove smrti počeli upotrebljavati i drugi.
    Naprimjer su za policiju rekli "aguacate" (aguakate; avokado) ili tombos. Za prijatelja nisu upotrebljavali riječ amigo, nego "gonorrea" (ko bolest) i tak to ljudi danas isto rade. Dal mi je domaču rakiju od anisa i pečenu bananu sa sirom i umakom od avokada da probam.
    Poslje toga sam otišla doma da odmorim noge i nakon večera sam sjela na plac di je opet bilo puno muzike i ljudi koji su sjedili vani.
    Read more

  • Day 19

    Café, tejo, chicharrón i empanadas

    January 21 in Colombia ⋅ ☁️ 23 °C

    Poslje mise u crkvi Gospe od Karmela sam najprije otišla na kavu. U restoranu su mi donesli nekaj za grickati ali nisam točno razumjela kaj je bilo. Mislim da je skroz tanki kreker od banane (ili kukuruza, nije baš imalo nekog ukusa) i umak od povrča (ko sataraš bez paradajza ali sa puno paprika).
    Poslje toga sam se opet prošetala kroz selo i došla do jedne igraonice di se igra "tejo" (teho). To je tradicijonalna indigena igra u Kolumbiji i Ekuadoru. To je bacački sport, di se sa tejom (metalni disk) mora pogoditi omotnice punjene sa barutom. Kad tejo pogodi omotnicu, desi se mala eksplozija. Ja nisam igrala, samo sam povirila unutra i dala sam si objasniti kaj ljudi tam rade. Na glavnom trgu se održala mala predstava tradicijalnog plesa sa nožima, pa sam i tam malo ostala.
    Na putu doma sam navratila kod turističkog biro-a di sam rezervirala mjesto za sutrašnju ekskurziju. Dobila sam još mali popust i tak sam platila manje nego pola od cijene ak bi rezervirala online preko neke stranice. Krečemo sutra u 8 u jutro. Kupila sam mali pončo za Arasa (sin od prijateljice) i večeru kod žene koja prodaje empanade i chicharron (čičaron) na cesti. Empanada je punjeno fritirano tjesto u obliku polumjeseca a chicharrón je mala punjena pogača. Empanada mi je punjena sa krumpirom i mesom a chicharrón sa piletinom i sirom.
    Oko 8 sam došla doma i spremila se za u krevet. Muzika koja je svugdje čuje je zanimljiva ali me buka isto brzo smori, tak da mi treba još više sna nego inače.
    Read more

  • Day 20

    Avantura La Carbonera

    January 22 in Colombia ⋅ ☀️ 21 °C

    Danas u jutro u 10 do 9 je došal vodić po mene i zajedno smo otišli do biro-a turističke agencije di je Jeep čekal na nas. Tak smo krenuli po Yakova i Ricarda, koji isto budu s nama na izletu.
    Poslje vožnje od od prilike dva sata, stigli smo na mjesto od kud budemo hodali do Farme Leona i u šumu palma. Ovdje rastu od prilike 900'000 palma i mogu imati visinu od 60-70m - največe palme na svijetu.
    Jer je već skoro bilo podne, počeli smo sa piknikom pa smo krenuli dalje.
    Bilo je jako naporno, jer je put bil dosta strm i pod jako mekan. Vodić je malo skrenul s'puta; zakasnil je jedan mali putić di smo trebali skrenuti tak da smo imali dvije opcije:
    - vratiti se jako strmim putem
    - proči kroz potok
    Odlučili smo se za put kroz potok i tak smo hodali od prilike 44'-1h u potoku. Na početku nam je još bilo važno da ne smokrimo cipele i probali smo stati na kamene ali s'vremenom smo akceptirali da nam noge i cipele budu mokre pa smo ušli kompletno u vodu. Baš je bilo dobro osvježenje, ali drek se dobro ljepil na cipelama i imali smo mokre noge.
    Na putu smo vidjeli krave i konje po livadama i stigli smo do Farme Leona. Tu smo trebali dobiti topli obrok ali turistička agencija nije napravila rezervaciju za nas tak da smo samo dobili "aguapanela" kaj je sok od šečerne trske. Nama je baš bilo prav jer smo sa praznim trbuhom bolje mogli hodati i još smo
    imali sendviće i voče od piknika.
    Poslje farme smo se opet spustili dolje di je Jeep na nas čekal. Na tom putu smo još tri puta morali prekoračiti potok i kod drugog puta sam stala na skliski kamen i pala u vodu. Tak pred kraj sam se još pravo osvježila...dobro da sam imala još druge hlače sa sobom pa sam se mogla presvuči!
    Vratili smo se nazad u Salento i dogovorili smo se za večeru koja je bila plačena od agencije jer još nismo dobili topli obrok. Poslje tuširanja smo se našli kod glavnog trga i skupa smo otišli na večeru.
    Read more