traveled in 2 countries Read more
  • Day 63–70

    14 dana u Quindíu i Risaldri

    March 5 in Colombia ⋅ ⛅ 24 °C

    Opet sam u departamentu Quindío jer sam kupila povratnu kartu za let koja je bila jeftinija nego jednosmjerna.
    Provela sam 14 dana u Salentu i okolici jer nisam radila niš posebnoga, budem skupila neke fotografije i stavila i jedan ili dva posta.
    Bila sam na šišanju, napravila sam drugu touru palmi di smo posjetili vodopad, voluntirala sam i sa drugima obojala kuću jedne bakice, bila sam u kupovini u Pereiri i vozila se sa "metrocablom", otišla sam u Filandiju prošetati se i popiti kavu, pojela sam tipičan doručak i probala sam "obleu" (oblea - kolumbijska oblatna).
    Read more

  • Day 63

    Bogotá - Pereira

    March 5 in Colombia ⋅ ☁️ 21 °C

    Jučer sam poslje vožnje od 4.5 sata stigla u Bogotu i od autobusnog kolodvora sam otišla sa taksijem do smještaja. Budem samo provela jednu noć i otišla dalje avionom za Pereiru.
    Let mi je bil oko podne i sve je dobro prošlo, samo kaj sam imala mali set za nokte u torbi i morala sam ostaviti škarice prije leta jer su na listi stvari koje se ne smiju nositi u avion zbog opasnosti.Read more

  • Day 62

    Zadnji dan

    March 4 in Colombia ⋅ ☁️ 22 °C

    Danas mi je zadnji dan u Villa de Leyvi. Otišla sam na ručak u Osteriju i poslje toga posjetila galeriju koja je na drugom katu zgrade.
    Vlasnik zgrade je don Domingo (ne don ko svečenik nego na španjolskom gospodin). Njegov tata je bil umjetnik i nacrtal trg Ville de Leyve kak je prije izgledal na zid restorana. Sad su izloženi radovi njegovih unuka u galeriji.
    Poslje toga sam otišla doma spremiti sve stvari i krenula sam na bus za Bogotu.
    Read more

  • Day 60

    Pijaca

    March 2 in Colombia ⋅ ☁️ 23 °C

    Svake subote se prodaje lokalna hrana na pijaci malo više gore od glavnog trga. Iz znatiželje sam se i ja htjela na pijaci prošetati i vidjeti kaj tu sve ima.
    Polovinu od voća i povrća nisam još nikad vidjela i tak sam brzo došla u razgovor sa prodavačima.
    Probala sam nekoliko stvari od kojih sam već zaboravila ime. Od papaye, žute pitaje (od koje se dobije proljev ak se previše jede), do španjolske limete (mamonzillo) do kojekakvih kobasica i odječe - sve se tu može nači.
    Bilo je dosta toplo ali ipak sam provela nekoliko sati šetajući se naokolo.
    Oko 3 sata sam se opet spustila u selo, sjela sam se u park pojela nekaj od voća kojeg sam si kupila. Poslje toga sam otišla doma da ostavim neke stvari i opet sam otišla u selo se prošetati i na večeru.
    Read more

  • Day 59

    Milhojas - kolumbijska kremšnita

    March 1 in Colombia ⋅ ☁️ 23 °C

    Za danas nemam specijalan plan ali mi se jede nekaj slatko. Tak sam poslje ručka odlučila otići u poznati restoran "La Galleta" i probati "Milhojas" - svi cijelo vrijeme pričaju o tom desertu. Prije nego kaj sam krenula u restoran sam skužila da su to kremšnite. Mil = tisuću, hojas = listova. Tak se i na francuskom (millefeuille) zove kremšnita.
    Naručila sam klasičnu milhoju koja dođe sa karamelom i cappuccino.
    Bilo je jako fino, ali i jako puno! Krema je više ko šlag, tak da se da pojesti i nije pre slatko.
    Ipak su mi mamine ili Markove kremšnite bolje! ☺️
    Poslje deserta sam se malo prošetala selom i krenula doma.
    Read more

  • Day 58

    Vinograd Ain Karim

    February 29 in Colombia ⋅ ☁️ 23 °C

    Danas idem posjetiti jedan od rijetkih vinograda u Kolumbiji.
    1988 se inžinjer Pablo Toro ko hobi počel baviti sa vinom. Na svom putovanju u Izrael je posjetil puno sela oko Jeruzalema i jer je selo Ain Karim bilo jako slično Villa de Leyvi, dal je to ime svom vinogradu. Jer ovdje ne postoje različite sezone, radnici simuliraju jesen i berba se može odraditi svakih 8 mjeseci.
    Danas pogotova proizvode Cabernet Sauvignon, Chardonnay i Sauvignon Blanc. Pablo je prije nekoliko godina umrl i danas vode njegova žena i djeca vinograd.
    Od berbe do destilacije i točenja u boce - sve to rade na istom zemljištvu.
    Ja sam se odlučila za plan "Primavera" (proljeće) di sam mogla degustirati četiri vina uz male porcije hrane. Bilo je jako fino i zanimljivo čuti više o vinu u Kolumbiji. Inače je piva jako popularna i ne vidi se puno ljudi koji piju vino.
    Poslje degustacije sam se opet vratila doma, večerala i otišla u krevet.
    Read more

  • Day 57

    Hercegovački dio - Sveto Srce Isusovo

    February 28 in Colombia ⋅ ⛅ 23 °C

    Danas sam se odlučila popeti se do kipa Sv. Srca Isusova. Utipkala sam sve u mobitel i krenula. Na putu sam prošla pored jedne kuće koja je bila mali obiteljski restoran. Odlučila sam se napraviti malu pauzu i ručati. Baš su bili srdačni i kuhar (tata) mi je objasnil puno stvari o hrani i biljkama koje se ovdje koriste. Isto mi je dal puno informacija o selima koja su tu blizu i rekal mi je koja mjesta u departamentu Boyacá trebam posjetiti.
    Poslje čaja i računa sam polako krenula dalje. Zemlja je bila jako suha, sunce je bilo jako i osjećala sam se ko da idem na Podbrdo ili Križevac u Međugorju.
    Pred kraj se treba popeti jednom jako strmom stijenom i već sam misla da budem odustala jer nije bilo hlada kad se od jedanput pojavi mali bijeli pas. Došal je k'meni, malo sam ga pomazila i opet je otišal. Krenula sam dalje i pogledala na desnu stranu, tam sam vidjela tog bijelog psa skupa sa jednim malim, starijim, crnim psom. Zajedno smo krenuli dalje i uvijek su se okretali za mnom da vide ak ih još slijedim. Tak smo se nas troje zajedno popeli do kipa. Zahvalila sam se i pomolila ispred kipa i poslje toga u (polu)hladu pomazila moja dva prijatelja.
    Poslje pauze smo krenuli prema dolje. Pulgos i Mancha (manča) - tak sam imenovala crnog i bijelog pratitelja, su krenuli jednim putem koji nije imal pravu stazu i tak su brzo nestali. Ja sam se spustila do dolje, opet prošla kroz selo i dobro stigla doma. Poslje tuširanja sam se najprije malo u krevetu odmorila i poslje toga otišla na večeru.
    Read more

  • Day 55

    Umjetnički obrti u Ráquiri

    February 26 in Colombia ⋅ ☁️ 23 °C

    Poslje jutarnje kave u smještaju krečem sa taksijem u selo Ráquira, koje je poznato po umjetničkim obrtima.
    Poslje vožnje od 40 minuta sam stigla i odmah otišla na ručak. Pojela sam juhu, piletinu sa salatom, rižom i krumpirima i popila sok od lula.
    Poslje ručka sam prošetala selom i posjetila trgovine. Selo je skroz šareno i drugačije od Ville de Leyve, koje je obojano u bijelo.
    Poslje podne je malo kiša padala i odlučila sam se popiti kavu na terasi jednog kafiča od kud sam dobro mogla promatrati ljude.
    Oko tri sam se taksijem opet vratila i u četiri sata opet došla u smještaj.
    Malo sam se odmorila i opet izašla van da prošetam malo. Za večeru sam pojela tjesteninu sa piletinom i povrčem i otišla u krevet.
    Read more

  • Day 54

    Najveći komad keramike - Casa Terracota

    February 25 in Colombia ⋅ ☁️ 22 °C

    Poslje kasne kave u smještaju sam pješice krenula do terakota kuće. Za od prilike pola sata sam stigla i taman je vodić počel sa pričom. Ja sam bila jedina strankinja, svi drugi su bili iz Kolumbije i bilo nas je od prilike osmero.
    Naravno da me je vodić pital odkud sam i kad sam mu dogovorila da sam Hrvatica, bil je jako iznenađen. A ja sam se još više iznenadila da je znal za Hrvatsku i da je drugima znal objasniti di je ta mala zemlja.
    Najveće iznenađenje - ima rodbinu u Zagrebu! Njegova teta se je odlučila otići u Hrvatsku, udala se tam, ima djecu i ostala u našem lijepom glavnom gradu. Ne znam cijelu priču ali eto - jako zanimljivo da jedna Kolumbijanka živi u Zagrebu.
    Tura je trajala od prilike 40 minuta i poslje toga smo svi još imali vremena da se sami prošetamo.
    Kuća je građena od arhitekta Octavio Mendoza Morales, koji je htjel pokazati da se sa jednostavnim materijalima i elementima zemlje (voda, zrak, vatra, zemlja) može napraviti sklonište.
    Kuću je gradil od prilike 15 godina i 3 puta mu se srušila. Prvih dva puta jer nije bila dosta stabilna (falile su neke grede ili zidovi) a treči put zbog klimatskog fenomena "La Niña" (la ninja - curica). La Niña je vrijeme kad stalno kiša pada i kad je Octavio gradil kuću, moral se suočiti sa tim fenomenom. Cijele dvije godine je svaki dan padala kiša. Jer je glina jako porozni materijal, sve se nakupilo sa vodom.
    Octavio je od gline napravil cigle, koje je pekal i sa jednom prozirnom bojom izoliral da ih kiša više nebi mogla oštetiti. Poslje je preko cijele konstrukcije opet prešal sa glinom, izoliral sve sa prozirnom bojom i čekal da se na zraku osuši. Poslje toga je kuću "pekal" u koksnom ugljenu da postane čvrsta.
    Poslje duge gradnje, konačno je sa svojom obitelji mogal useliti u novi dom. Živjeli su cijelih šest mjeseci u kući dok se nisu opet odselili. Jer je kuća jako neobična, privlačila je mnogo ljudi koji su ju slikali, obilazili, i gledali kroz prozor unutra. Tad se Octavio odlučil otvoriti kuću za posjetitelje i dan danas dobro zarađuje s tim.
    Read more

  • Day 53

    Opet se vozim u busu

    February 24 in Colombia ⋅ ☁️ 21 °C

    Jer nisam imala prozor u smještaju sam se tek kasno probudila i oko podne krenula taksijem do autobusnog kolodvora.
    Oko jedan smo autobusom krenuli za selo Villa de Leyva. Trebalo nam je od prilike sat vremena da izadjemo iz Bogote. Čim smo izašli iz grada, putovanje je bilo bolje. Poslje 3h smo stali sa strane ceste i bus se više nije htjel upaliti. Poslje dugih 20 minuta je vozač uspjel upaliti bus i krenuli smo dalje. Trebalo nam je od prilike 4.5h dok smo stigli. Sa koferom i torbom sam krenula do jednog smještaja kojeg sam vidla na internetu. Nisam imala rezervaciju i direktno sam pitala ženu koja radi u hotelu ako imaju još jednu slobodnu sobu. Cijeli hotel je bil prazan i ponudila mi je sobu za super cijenu. Jer nisam rezervirala online, ne mora platiti taksu i uz to mi je još dala mali popust.
    Pojela sam quesadillu u restoranu pokraj smještaja za večeru i spremila se za krevet.
    Read more

Join us:

FindPenguins for iOSFindPenguins for Android