traveled in 2 countries Read more
  • Day 25

    Valle del Cocora

    January 27 in Colombia ⋅ ⛅ 14 °C

    Digla sam se dosta kasno tak da sam tek oko dva izašla van. Otišla sam na ručak i pojela gratin od piletine sa šampinjonima (koji su vrlo popularni u Salentu jer ih puno ima), rižu i malu salatu sa sokom od lula (bez šečera). Porcija je bila jako velika tak da nisam sve mogla pojesti. Poslje toga sam otišla u praonu po svoju robu - tak mogu sa čistom robom dalje putovati.
    U 4 sam se našla sa vodićem od Carbonere i zajedno smo otišli u park prirode Valle del Cocora. Krenuli smo sa Jeepom (ovdje svako malo Jeepovi voze do različitih mjesta i nazad) i vozili smo se od prilike 30-40' do parka. Na početku parka je statua Boginje Cocorá iz mitologije starih plemena koji su u ovom području živjeli.
    Mi smo napravili samo kratku turu do prva dva gledišta i vratili smo se dolje poslje zalazka sunca.
    U ovom parku žive medvjedi, pume, neka vrsta malog jelena i koje kakve ptice. Jer je već bilo kasno, nismo se spustili kroz šumu.
    Ko u Carboneri, i ovdje rastu visoke palme (do 60-70m) ali jer ovdje drže konje i krave koji jedu sjeme kad padne na pod, palme ne rastu tak gusto ko u Carboneri koja je divlja šuma.
    Dolje smo opet čekali na Jeep i ovaj put nisam sjedila unutra, nego sam stajala vani i držala sam se za štangu koja je pričvrstena na krovu - puno bolje nego sjediti unutra. :-)
    Došla sam doma oko 8, i planirala putovanje u pustinju jer se sutra budem dogovorila sa Astrid ak budemo zajedno putovale.
    Read more

  • Day 24

    I opet idem jahati

    January 26 in Colombia ⋅ ⛅ 23 °C

    Jer mi se jučer tak sviđalo, odlučila sam se danas napraviti dužu turu sa konjima kroz potok. Opet sam u 9 sati otišla do Diega i njegove farme. Danas smo samo bile dvije - jedna starija žena is Danske i ja.
    Dobila sam pravog (večeg) konja danas - zove se Lucho (lučo) kaj znači bitka/boj.
    Krečemo polako i stižemo u mali skriveni raj. Baš sam uživala. Prije nego kaj se vraćamo, pravimo pauzu u istoj finki di smo imali turu kave. Popila sam kavu i capuccino i promatrala prirodu. Poslje duge pauze smo opet krenuli sa konjima doma. Završili smo turu od prilike u 13:30. Došla sam doma, telefonirala sa mamom i poslje toga sam se istuširala i dati robu u praonicu. Sutra po podne mogu otiči po robu.
    Pojela sam nekaj malo i poslje toga prošetala ulicama. Na večer više nisam niš puno radila i otišla sam u krevet s nadom da me mišići ne budu boljeli i da sutra mogu otiči u dolinu "Cocora" (kokora).
    Read more

  • Day 23

    Tour del café na konjima

    January 25 in Colombia ⋅ ⛅ 24 °C

    U 9 u jutro sam stigla kod Diega i njegove farme sa izlet sa konjima u područje di se sadi i prerađuje kava.
    Rezervirala sam turu od 3 sata.
    Danas nas je pet cura, dvije Holanđane, jedna Njemica, Francuskinja i ja. Jer prvi put jašem konja, dobila sam malo manjeg i skroz opuštenog. Zove se Koral i jako je dragi. Uspjela sam se popeti sama i to je već bil uspjeh. Krenuli smo polako i poslje manje od sat vremena smo stigli do jedne finke di se ljudi bave kavom. Tu smo imali turu od od prilike 1.5h i dečko nam je pokazal kak se sadi kava, kak izgleda sjeme i plod od kave. Poslje berbe se treba očistiti kava i jer je zrno jako ljigavo, treba se najprije nekoliko puta fermentirati i na kraju oprati sa vodom. Poslje toga se suši na velikoj mreži i svakih sat vremena se treba okretati sa lopatom da se ravnomjerno suši. Nakon toga se prži. Ak je zrno više prženo, ima gorki ukus i manje kofeina.
    Kava se često eksportira nepržena nego samo sušena, tak da prodavač kave ili kafići mogu sami odlučiti kaj im bolje paše.
    Od cijele berbe 80% bude dobre kvalitete i ta kava se prodaje dalje. Ostalih 20% ostaju u Kolumbiji i domaći piju tu lošu kavu. Jer to kaj ostane nije dosta za sve, Kolumbijanci čak moraju importirati kavu...svoju domaću, kvalitetnu kavu prodaju, da bi oni pili importiranu...
    Poslje ture i degustacije kave smo krenuli s konjima prema doma ali smo najprije prošli kroz mali potok.
    Na jahanju sam upoznala curu iz Francuske koja se zove Astrid. Zajedno smo otišle na ručak i ostale smo u priči do popodne. Nakon toga sam konačno došla u smještaj i istuširala sam se. Prošetala sam malo gradom i na večer sam otišla sa vodićem s kojim sam bila u palmskoj šumi igrati tejo (teho). Naravno je on dobil - ja sam samo imala jednu eksploziju.
    Read more

  • Day 20

    Avantura La Carbonera

    January 22 in Colombia ⋅ ☀️ 21 °C

    Danas u jutro u 10 do 9 je došal vodić po mene i zajedno smo otišli do biro-a turističke agencije di je Jeep čekal na nas. Tak smo krenuli po Yakova i Ricarda, koji isto budu s nama na izletu.
    Poslje vožnje od od prilike dva sata, stigli smo na mjesto od kud budemo hodali do Farme Leona i u šumu palma. Ovdje rastu od prilike 900'000 palma i mogu imati visinu od 60-70m - največe palme na svijetu.
    Jer je već skoro bilo podne, počeli smo sa piknikom pa smo krenuli dalje.
    Bilo je jako naporno, jer je put bil dosta strm i pod jako mekan. Vodić je malo skrenul s'puta; zakasnil je jedan mali putić di smo trebali skrenuti tak da smo imali dvije opcije:
    - vratiti se jako strmim putem
    - proči kroz potok
    Odlučili smo se za put kroz potok i tak smo hodali od prilike 44'-1h u potoku. Na početku nam je još bilo važno da ne smokrimo cipele i probali smo stati na kamene ali s'vremenom smo akceptirali da nam noge i cipele budu mokre pa smo ušli kompletno u vodu. Baš je bilo dobro osvježenje, ali drek se dobro ljepil na cipelama i imali smo mokre noge.
    Na putu smo vidjeli krave i konje po livadama i stigli smo do Farme Leona. Tu smo trebali dobiti topli obrok ali turistička agencija nije napravila rezervaciju za nas tak da smo samo dobili "aguapanela" kaj je sok od šečerne trske. Nama je baš bilo prav jer smo sa praznim trbuhom bolje mogli hodati i još smo
    imali sendviće i voče od piknika.
    Poslje farme smo se opet spustili dolje di je Jeep na nas čekal. Na tom putu smo još tri puta morali prekoračiti potok i kod drugog puta sam stala na skliski kamen i pala u vodu. Tak pred kraj sam se još pravo osvježila...dobro da sam imala još druge hlače sa sobom pa sam se mogla presvuči!
    Vratili smo se nazad u Salento i dogovorili smo se za večeru koja je bila plačena od agencije jer još nismo dobili topli obrok. Poslje tuširanja smo se našli kod glavnog trga i skupa smo otišli na večeru.
    Read more

  • Day 19

    Café, tejo, chicharrón i empanadas

    January 21 in Colombia ⋅ ☁️ 23 °C

    Poslje mise u crkvi Gospe od Karmela sam najprije otišla na kavu. U restoranu su mi donesli nekaj za grickati ali nisam točno razumjela kaj je bilo. Mislim da je skroz tanki kreker od banane (ili kukuruza, nije baš imalo nekog ukusa) i umak od povrča (ko sataraš bez paradajza ali sa puno paprika).
    Poslje toga sam se opet prošetala kroz selo i došla do jedne igraonice di se igra "tejo" (teho). To je tradicijonalna indigena igra u Kolumbiji i Ekuadoru. To je bacački sport, di se sa tejom (metalni disk) mora pogoditi omotnice punjene sa barutom. Kad tejo pogodi omotnicu, desi se mala eksplozija. Ja nisam igrala, samo sam povirila unutra i dala sam si objasniti kaj ljudi tam rade. Na glavnom trgu se održala mala predstava tradicijalnog plesa sa nožima, pa sam i tam malo ostala.
    Na putu doma sam navratila kod turističkog biro-a di sam rezervirala mjesto za sutrašnju ekskurziju. Dobila sam još mali popust i tak sam platila manje nego pola od cijene ak bi rezervirala online preko neke stranice. Krečemo sutra u 8 u jutro. Kupila sam mali pončo za Arasa (sin od prijateljice) i večeru kod žene koja prodaje empanade i chicharron (čičaron) na cesti. Empanada je punjeno fritirano tjesto u obliku polumjeseca a chicharrón je mala punjena pogača. Empanada mi je punjena sa krumpirom i mesom a chicharrón sa piletinom i sirom.
    Oko 8 sam došla doma i spremila se za u krevet. Muzika koja je svugdje čuje je zanimljiva ali me buka isto brzo smori, tak da mi treba još više sna nego inače.
    Read more

  • Day 18

    Mirador - Salento

    January 20 in Colombia ⋅ ☁️ 17 °C

    Poslje doručka u podne sam se prošetala Salentom i došla do vidikovca. Poslje nekolika strmih stepenica sam se popela na vrh i uživala u pogledu. Na vidikovcu su prodavali sok od šećerne trske.
    Malo ispod vidikovca je bil jedan kafić di sam sjela i popila sok od lula (ovaj put bez šečera, nego samo sa vodom).
    Ostala sam tu od prilike tri sata i popričala sa dečkom koji tam radi. Pričal mi je kak je Pablo Escobar imal utjecaj na španjolski jezik u Kolumbiji. On i njegovi članovi su imali neke "tajne" riječi koje su se poslje njegove smrti počeli upotrebljavati i drugi.
    Naprimjer su za policiju rekli "aguacate" (aguakate; avokado) ili tombos. Za prijatelja nisu upotrebljavali riječ amigo, nego "gonorrea" (ko bolest) i tak to ljudi danas isto rade. Dal mi je domaču rakiju od anisa i pečenu bananu sa sirom i umakom od avokada da probam.
    Poslje toga sam otišla doma da odmorim noge i nakon večera sam sjela na plac di je opet bilo puno muzike i ljudi koji su sjedili vani.
    Read more

  • Day 17

    Adiós Medellín - Hola Salento

    January 19 in Colombia ⋅ ☁️ 17 °C

    Danas odlazim iz Medellína i putujem dalje za Salento. Doručkovala sam, predala sobu u 12sati i onda sam provela malo vremena na terasi od hotela. Poslje ručka sam se otišla presvuči pa sam sa taksijem otišla do aerodroma. Imala sam tak puno vremena, da sam od prilike 1.5h čekala na ukrcavanje.
    Krenuli smo oko 10 do 7 i stigli smo oko 15 do 8 na večer u gradu Pereira. Namjerno sam izabrala sjedalo kod izlaza u nuždi jer je ovdje prolaz širi i tak imam više mjesta za noge.
    Jer je zadnji bus za Salento krenul u 19:30, uzela sam taksi. Trebalo nam je malo više od sat vremena dok smo stigli.
    Smještaj mi je odmah na glavnom trgu sela. Otišla sam si na brzinu kupiti vode i onda sam se već spremila za u krevet.
    Već sam znatiželjna kaj me ovdje sve čeka. :-)
    Read more

  • Day 16

    Zadnji dan u Medellínu

    January 18 in Colombia ⋅ ⛅ 29 °C

    Danas nisam niš puno radila. U jutro sam otišla na cijepljenje protiv žutu groznicu koja se prenosi preko komaraca i može jako oštetiti jetra. Dugo sam si mislila ak da idem ili ne jer samo u 15% virus ima takve posljedice, ali ovak se ipak osjećam sigurnije. Čekala sam od prilike pola sata u redu samo da mi poslje žena na šalteru veli da nisam tu trebala čekati nego kod jedne druge čekaonice.
    Umjesto da se izvuče broj za čekanje na automatu, dobije se jednu karticu na kojoj su sami napisali broj - za to sam naravno isto čekala kod iste žene koja me poslje poslala na drugo mjesto.
    Čekam u pravoj čekaoni i dođe jedan čovjek koji pita ak su doktori uopče tu, jer su vrata zatvorena a on je jučer bil ovdje i vrata su bila otvorena. Ide on pitati di su, vrati se i veli da su na doručku. Došli su za ot prilike 5-10' i bili su skroz iznenađeni da nas je četvero koji na njih čekamo. Ja sam bila treča i došla sam brzo na red. Malo smo popričali pa sam se morala sjesti na jednu malo višlju ležaljku i za minutu sam bila gotova. Vratila sam se nazad u hotel za doručak i poslje sam rezervirala smještaj u Salentu jer sutra na večer letim dalje.
    Kupila sam si u apoteci još jedan sprej protiv komarca i drugih buba i gel koji mogu staviti na ubod i opekline od sunca za svaki slučaj. Prošetala sam se do parka ballerina i popila sok od mandarine na jednom drugom placu. Vratila sam se doma, istuširala se i oprala robu da mi bude sve čisto kad krenem dalje jer ne znam ak u ovom drugom selu budem imala dostupnu veš mašinu ili praonicu.
    Jer nije bilo niš puno zanimljivoga, budem podjelila još neke slike koje sam napravila ovih dana. Malo su na koso jer sam često u prolazu probala uloviti koju fotografiju.

    PS zaboravila sam napisati kaj mi se desilo na ekskurziji kad sam bila na vrhu od Piedre de Guatapé-a.
    Dylan i ja smo stajali na terasi i pričali o tome kak su ovdje trebali napraviti gondolu ili barem tobogan da se tak može vratiti dolje, kad me u tom trenutku žena koja je pokraj mene stajala dodirne i veli "Niña" (djevojko) i upire prstom u kameru koju je njezin muž držal u ruci. Ja sam misla da hoće da ih ja slikam ili da se maknem s'puta ali ne - htjela je sliku samnom.😂
    I njezin muž je htjel jednu fotografiju pa nas je Dylan sve skupa slikal.
    Iako u Medellínu ima puno stranca, ostajem egzotična...i ko zna od kud su oni došli do Guatapé-a.
    Read more

  • Day 15

    Krovne terase

    January 17 in Colombia ⋅ ⛅ 22 °C

    Za doručak sam pojela sendvić sa jajom i avokadom i popila sam kavu i sok od mrkve, đumbira i naranče. Planirala sam svoje putovanje i rešerširala di bi mogla otići. Poslje toga sam otišla na krov i uživala u vodi. Na večer sam se istuširala i otišla sam na večeru u "speakeasy" restoran. Speakeasy lokali su skriveni restorani, kafići ili klubovi. Kad sam ušla u lokal, sam morala proći kroz jednu zapuštenu kuhinju u kojoj niko nije radil. Na kraju prostorije su bila jedna vrata koja su malo izgledala ko vrata jedne škrinje. Izbacivač restorana mi je otvoril ta vrata i prošla sam hodnik do lifta s kojim sam otišla u 5. kat. Tak sam došla na krovnu terasu restorana i pojela sam večeru. :-)
    Vratila sam se doma i odmah u krevet.
    Read more

  • Day 14

    Guatapé - La Piedra de Guatapé

    January 16 in Colombia ⋅ ⛅ 14 °C

    U 6:45 u jutro ulazim sa od prilike 15 drugih u bus i krečemo za Guatapé, jedno mjesto od prilike 2 sata od Medellina. Ginna, naš vodić, nas je pozdravila i informirala o programu. Poslje sat vremena vožnje smo došli do malog restorana di smo doručkovali i popili kavu. Poslje doručka smo dalje išli do stijene "Piedra de Guatapé". Penjemo se 725 stepenica dok konačno ne stignemo skroz gore i možemo uživati u pogledu nad rezervoar.
    U 1970. godinama je bila jedna energetička kriza u Kolumbiji. Tad se je odlučilo, da bi bilo naj bolje, da se napravi rezervoar da bi se tak moglo producirati struju. Jer je u blizini tog mjesta rijeka "Rio Negro", država je odlučila da se selo uništi i napravi rezervoar. Mnogo ljudi se odlučilo prodati državi kuću i zemlju i tak su se odselili, ali nisu svi htjeli napustiti selo. Pogotovo samohrane majke su protestirale i nisu htjele prodati svoju zemlju. Zato je država odlučila sagraditi repliku ovog malog grada par stotinu metara niže. Tak su se skoro svi odselili i rezervoar se napravil.
    Danas je taj rezervoar zbog stijene koja je u sredini mijesta turistička atrakcija. Stijena, monolot od granita, je nastala zbog pokreta tektonskih plata. Jer su se ljudi u tom mjestu bavili poljuprivredom, niko tu stijenu nije voljel. Niš se po njoj nije moglo posaditi i svim ljudima je stijena smetala. Skoro svima. Jedan čovjek, Luis Villegas, je bil fasciniran od te stijene i u sedmom mjesecu 1954. godine se sa svoja dva prijatelja popel na monolit. Trebalo im je pet dana. Kad je bil gore i vidjel je taj pogled na grad, odlučil se je graditi stepenice do gore da i drugi mogu uživati u tom pogledu. Jedna žena, koju sam upoznala u mjestu mi je pričala, kak se ona ko mala curica penjala gore po drvenim stepenicama koje su nekak bile svezane na kamen.
    Luis Villegas je tad kupil stijenu za 3 krave a danas su njegovi potomci vlasnici stijene. Oni su jedna od naj bogatijih obitelji u Kolumbiji jer je stijena postala turistička atrakcija. Ko bi rekal da je kamen tak dobra investicija.
    Popeli smo se 725 stepenica do gore i uživali u pogledu. Poslje toga smo otišli u mijesto Guatapé, koje je poznato po šarenim "Zocalos"-ima (zokalo). To je donji dio fasade koji je betoniran da zgrada bude zaštičena od kiše. Jedan umjetnik je prvi na svojoj kući napravil zocalo sa motivom janja jer je simbol krščanstva i katolika u toj regiji. Poslje su i drugi stanovnici počeli to raditi i svaka obitelj ima svoj simbol. Niko ne "kopira" tuđu sliku - osim janje. Jer je to tak važan simbol, puno kuća ima janje na fasadi a ne mora značiti da su rod.
    Ručali smo tradicijonalni obrok "Típico Antiqueño" (tipiko antikenjo"). Riža, grah, meso, jaje, salata, pečena banana i arepa. Taj obrok je sličan ko "Bandeja paisa" (bandeha paisa), ali fale kobasice, svinjetina i avokado. Bandeja paisa je nekaj kaj se jede kad je neki specijalan dan ili gosti dolaze u posjetu. Típico Antiqueño je nekaj kaj Kolumbijanci jedu 3-4 u tjednu.
    Poslje ručka smo išli napraviti turu sa brodom po rezervoaru di smo vidjeli jednu od vila koje je Pablo Escobar imal. Danas je skroz uništena jer je bila napadnuta od protivnika koje je Pablo imal.
    Vratili smo se busom do Medellina oko 6 na večer i otišla sam doma da se iztuširam.
    Na ekskurziji sam upoznala Dylan-a is Kalifornike i Ben-a is Austrije. Na večer smo skupa otišli na piće.

    💡 Prije nego kaj se sagradil rezervoar, Gospa se ukazala jednom svečeniku i rekla mu je da grad bude progutan od velikog plavog zmaja. Svečenik je to ljudima govoril ali niko mu nije vjeroval. Svi su misli da je lud.
    30 godina poslje njegove smrti, napravil se rezervoar i kad se danas pogleda rezervoar od ozgora, stvarno izgleda ko zmaj.
    Read more

Join us:

FindPenguins for iOSFindPenguins for Android